Pred upis u prvi razred za gotovo svakog roditelja, mnogo više nego za njegovo dete stresno je testiranje kod psihologa. To je deo procedure prilikom upisa u prvi razred osnovne škole i sastoji se od razgovora sa školskim stručnim saradnikom – psihologom ili pedagogom o različitim temama sa detetom, nakon čega stručni saradnik daje preporuku o tome da li je dete spremno da krene u školu ili nije. Ova preporuka nekim roditeljima izgleda ko presuda i žele da pripreme decu i da deca postignu natprosečni rezultat.
Kako se odvija testiranje?
Roditelj nije prisutan, psiholog ili pedagog sedi za jednim stolom sa detetom i oni razgovaraju. Stručni saradnici se trude da opuste dete i da naprave lepu radnu atmosferu. Testiranje traje oko 30 minuta i ne žuri se, jer ljudi pa i deca lošije reaguju na pritisak i ograničenje vremena. Nakon toga radi se interviju sa roditeljem koji je do tada bio sa druge strane vrata ali u blizini.
Testiranje se sprovodi iz praktičnih razloga:
♦ Služi nam da ujednačimo odeljenja prvog razreda;
♦ Da rano otkrijemo decu koja mogu imati teškoća u učenju i prilagođavanju na školu;
♦ Da utvrdimo stepen pripremljenosti dece za savladavanje školskih zadataka.
Test za ispitivanje gotovosti za polazak u školu se ne ocenjuje ocenama i ne može se dogoditi da dete „položi” ili „padne” na testu.
Deca su uglavnom zainteresovana za rešavanje zadataka koji se pred njih postavljaju, tako da roditelje ne treba da brine kako će se dete na testiranju ponašati.
Deci je to uglavnom zanimljivo i lako, naročito polaznicima koji su pohađali predškolsku ustanovu.
U većini škola, ispitivanje je unapred zakazano (prethodnim dolaskom roditelja u školu po termin testiranja ili dobijanjem poziva za testiranje preko predškolske ustanove).
Kako pripremiti dete za testiranje?
Nikako. Ovo je prilično frustrirajući odgovor za većinu roditelja ali zaista je tako. Ispitivanja pokazuju da uspeh na testiranjima budućih prvaka zavisi najviše od sredine u kojoj dete odrasta. Šta znači ovaj rezultat? Dete sa kojim se razgovara u porodici o stvarima koje ga zanimaju, kome se čitaju knjige, koje dolazi u dodir sa različitim pojavama oko sebe u svetu prirode i stvari, koje ide u vrtić i ima svoje drugare, jeste dete koje dobro radi ove testove. Ceo dotadašnji detetov život je bio priprema za testiranje i zato se opustite i opustite dete. Ne postavljajte mu velike zahteve, ne pravite od testiranja neku jako ozbiljnu i važnu situaciju jer bi se dete moglo uplašiti. Strah će uvek uticati negativno na rezultate. Detetu treba objasniti gde ide i kako će sve to izgledati, treba reći da će jedna žena – muškarac iz škole popričati sa njim o stvarima koje zna i da je taj razgovor zato što dete upisuje školu. Treba odgovoriti detetu na pitanja koja ima ali ne praviti dramu od ovog testiranja. Decu ne moramo učiti da čitaju i pišu pre škole ali ako dete želi možemo ga naučiti. Svako teranje i moranje pre škole otežava učitelju da kasnije razvije ljubav prema učenju. Pretnje tipa “Videćeš kad kreneš u školu!” ili “U školi će tebe doterati u red!” treba izbegavati jer vezuju negativne emocije za školu i to se može ispoljiti već na testiranju tako što će strah od škole, i strašnih ljudi u njoj ometati testiranje.
Jako je važno da dete pohađa predškolski program, tokom tih godinu dana ono će biti pripremljeno za testiranje. Preškolski program je obavezan i zakonom, škola može da traži potvrdu o tome da je dete pohađalo predškolski program.
Pripremila Nikoleta Njegovan